Fantastična priča Milovana Lalovića “Gospodin T”, danas na programu RBP

Danas na programu Radija Bijelo Polje od 17:30h u okviru serijala "Fantastične priče" emitujemo priču, Milovana Lalovića “Gospodin T”, objavljenu u zbirci Prsten sa one strane sna.
Serijal emisija Fantastične priče emitujemo u susret VII Regionalnom festivalu fantastične književnosti REFESTICON 2019.

***
Noć se povukla a dan se najavljivao u vedroj zori. Flaša crnog vina je bila polu-prazna na podu do mene. Bilo je mjesta za nju i na stolu, ali mislim da bi se u tom slučaju sve nastavilo.

Dugo sam se dvoumio da li da vam ispričam ovo plašeći se osude ”normalnih”. Možda je vino pomoglo da donesem odluku, ne bih znao. Uh, odakle početi? Najbolje bi bilo da krenem od samog toka misli te večeri.

”Svi ljudi koji su se ikada rodili, od zdravih pa do onih koji svakog dana očekuju sopstveni kraj, barem jednom u godini pomisle na smrt. Gospodin T. na primjer ima najmanje osamdeset godina, i ja bih na njegovom mjestu...‘‘

Tu sam prestao da tipkam na tastaturi i siđoh u podrum u namjeri da otvorim flašu Šato de Pop-a. Uzeh je iz drvenog sanduka na kojem je pisalo 1981, ugasih svijetlo i vratih se ponovo za kompjuter. Sa uživanjem je otvorih i ostavih da malo ”diše‘‘ prije nego naspem u čašu. Pogledah kroz prozor preko ulice u nadi da ću ugledati gospodina o kojem sam namjeravao da pišem, ali, osim plesa golih grana na vjetru, nisam vidio ništa. Kada na tren skrenuh pogled prema monitoru perifernim vidom, uhvatih nešto crveno kako šmugnu ispod stabala u dvorištu starog gospodina preko puta. Refleksno pogledah u tom pravcu i pošto ne vidjeh ništa crveno ni nakon deset minuta upornog posmatranja, pomislih kako mi se učinjelo. Protrljah oči i nasuh vino u čašu spreman da nastavim tamo gdje sam stao. Pošto nikako nijesam mogao da se koncetrišem, dodadoh drvo u kamin i uključih tiho muziku. Zavalio sam se u fotelju i počeo razmišljati o tome kako neke priče krenu jednim tokom, ali ih drugi skrenu. Pucketanje vatre me gotovo hipnotički omami. Počeh da prebiram po uspomenama na ”šarenim policama‘‘ memorije. Ispraznila se jedna čaša, zatim i druga do pola, a onda, iznenada, začuh vrisak i lupnjavu na vratima. Priznajem da sam za trenutak oklijevao u nedoumici da li da otvorim ili da se ne pomjeram sa mjesta. Kako smatram da nemam neprijatelje, ne bar takve koji bi mi vrištali i lupali na vrata, ona bolja polovina moga karaktera me primora da ustanem i da ih otvorim. Na moje opšte zaprepašćenje preda mnom je stajao stari gospodin T. o kojem sam namjeravao da pišem. Na sebi je nosio kaput, onu vrstu koja je podsjećala na šinjele iz partizanskih filmova prošlog vijeka. Voda je kapala sa njega i pravila malu baricu na tremu. Vidjevši na njegovom licu grč panike bez riječi mu pokazah rukom da uđe i uzeh kaput te ga odložih na čiviluk. On nije progovarao ni riječ. Držao je lijevu šaku zatvorenu tako čvrsto da su mu članci pobijelili. Pošto se tresao poput lista na vjetru, nasuh i njemu čašu vina i smjestih ga pored vatre. Napolju je padao mrak, a ja bih se zakleo da je ustvari trebalo da svane dan. Zapitah se da li sam proveo cijeli dan u fotelji, ili se možda navlače neki neobično tamni oblaci. Priđoh prozoru u želji da osmotrim nebo i osjetih se pomalo neprijatno ugledavši naslov ”Gospodin T.‘‘ na svome kompijuteru. Isključih monitor u prolazu zaboravivši na oblake i vratih se svome gostu u želji da započnem razgovor.
***

Priču u elektronskoj formi možete naći na portalu www.refesticon.com
http://refesticon.com/dokumenta/Prsten.pdf

Audio snimak na kanalu soundcloud
https://soundcloud.com/rbp-redakcija/fantasticne-price-gospodin-t-milovan-lalovic?in=rbp-redakcija/sets/fantasti-ne-pri-e-refesticon

Fantastične priče na programu Radija Bijelo Polje ponedjeljkom, utorkom, četvrtkom i petkom od 17 časova i 30 minuta.

Redakcija Radija Bijelo Polje