twitter

Tribina Društva ljubitelja fantastike LK: O Hugoima i ljudima: 47/65 godina neformalne istorije

Tribina Društva ljubitelja fantastike “Lazar Komarčić” bila je ovog puta posvećena dodjeli najčuveniji žanrovske nagrade za SF – “Hugo”, ali povod za to je bila knjiga Džo Volton koja upravo govori o toj nagradi. Sve je počelo kao serijal tekstova na blogu, da bi preraslo u knjigu “An Informal History of the Hugos: A Personal Look Back at the Hugo Awards, 1953-2000“. O ovoj knjizi, ali prije svega o dodjeli Hugo nagrade i kontroverzama, govorili su Miodrag Milovanović, Ivana Damnjanović i Bojan Butković.

Zašto je “Hugo” tako bitna nagrada? Zato što je utvrđeno da prakitčno jedino ona ima uticaj na prodaju knjige. Dodjeljuje se svake godine na Svetskoj SF konvenciji (WorldCon), a istaknuto je da je prosto fascinantno koliko mali broj ljudi odlučuje o nagradi (registrovani posjetioci konvencije) – svega 23 davne 1955. godine, dok je proteklih godina taj broj stigao do cifre od oko 2100.

Sama nagrada je prvi put dodijeljena 1953. godine, ali je potom preskočena 1954. tako da je neprekidna od 1955.

Miodrag Milovanović je ispričao nešto više o samom istorijatu vezanom za 1926. godinu i pojavljivanju prvog SF časopisa “Amazing Stories” (mada u nazivu nije imao science fiction nego scientefiction) čija je izuzetna vrijednost u tome što je okupio fanove naučne fantastike. Naime, Hjugo Gernsbek je objavljivao pisca čitalaca, sa sve adresom i tako je došlo do povezivanja fanova iz SAD.

Najviše ih je bilo u Njujorku, pa je tamo organizovan i prvi WorldCon 1939. godine (bilo je i par Kanađana pa otud “World”) i to se i vodi kao prva konvencija koja nije bila lokalnog karaktera. Učestvovalo je oko 240 ljudi i izuzetno je dobro dokumentovana tekstovima iz tadašnjih SF fanzina.

Tu je i veza između fanova i same konvencije gdje se dodeljuje nagrada koja odavno važi za “Oskar popularnosti” u svijetu SF-a, ali je sada, zahvaljujući jednom detaljnom pregledu kojeg je sačinila Džo Volton, uključivši i brojne komentare eminentnih urednika i pisaca, definitivno jasnije da je “Hugo” nagrada itekako dobar presjek onoga što se dešavalo na sceni, bar kada je riječ o romanima, iako su mnogi to priznanje davali “Nebuli”, koja je više esnafska nagrada – jer je dodjeljuju pisci.

Inače, sama knjiga Džo Volton obrađuje period do 2000. godine, a pošto tu i dolazi do “eksplozije interneta” uz gašenje časopisa, što sigurno ima uticaja i na samu dodjelu nagade.

Kada je reč o tome šta se od pobjednika moglo čitati na srpskom (i srodnim jezicima iz okruženja), riječ je o čak 73% pobjedničkih naslova, dok su skoro svi ostali pisci takođe prevođeni, mada ne sa pobjedničkim romanom. U svakom slučaju knjiga Džo Volton, bez obzira koliko god da su ocjene davane iz ličnog ugla, predstavlja odlično djelo koje vam daje uvid šta ste sve zapravo propustili da pročitate iz SF oblasti, te uz pomoć nje možete da krenete da “popunjavate rupe”.

 

Izvor: sfpisb.wordpress.com